Spurningar um bankabónusa

Spurningin um hįar bónusgreišslur til s.k. lykilstarfsmanna Kaupžings er fyrst og fremst sišferšileg vegna žess aš hśn snżst um hvort žessar greišslur séu réttlįtar. Įkall um umręšu um žetta mįl er žvķ įkall um sišferšislega umręšu.

Žaš er ekki spurning um aš skiptast į skošunum um hvort žetta sé réttlętanlegt og lįta svo meirihlutann rįša. Žį vęri eins hęgt aš sleppa umręšunni og fį bara Gallśp til aš gera skošanakönnun.

Gott og vel. Žetta er sišferšisleg spurning. Og hver, ef einhver, geta žį svör sišfręšinnar oršiš (önnur en bara žau aš kalla eftir umręšu)?

Ķ fyrsta lagi er naušsynlegt aš kalla eftir stašreyndum, fremur en umręšu - til aš umręšan geti veriš um eitthvaš en ekki bara aš menn skiptist į aš segja hvaš žeim finnst rétt. Mešal žess sem gott vęri aš vita er hvort greišslurnar eru ķ samręmi viš fyrirliggjandi samkomulag, žvķ aš ef svo er veršur aš segjast aš frį sišferšilegu sjónarhorni er ekki gott aš samkomulag sé rofiš. Mašur į aš standa viš gefin loforš, ekki satt? Žaš er rangt aš ganga į bak orša sinna. Og žannig mętti tķna til fleiri sišferšisleg gildi sem flestir myndu lķklega fallast į.

Svo mį velta žvķ fyrir sér hvort žessar greišslur hafi žrįtt fyrir allt jįkvęšar afleišingar fyrir fleiri en bara žį fįu sem fį žęr. Eru lķkur į aš žetta muni koma t.d. samfélaginu öllu til góša meš einhverjum hętti? Ķ žessu samhengi mį benda į aš hį laun lękna eru t.d. réttlętanleg į žann hįtt aš störf žeirra skili svo mörgu öršu fólki en bara žeim sjįlfum mjög góšum afleišingum. Į žaš sama viš um bankamenn? Einhvernveginn lęšist aš manni sį grunur aš svo sé ekki, žótt žaš liggi kannski ekki fyrir svo óyggjandi stašreynd sé.

En sį biti sem flestum reynist lķklega erfišast aš kyngja er aš žessir bónusar viršast eiga sér rętur ķ gręšgi. Og gręšgi er löstur. Lesti ber aš foršast, en ķ stašinn į mašur aš leitast viš aš vera dygšugur. Aš minnsta kosti er žaš afstaša sišfręšinnar, žannig aš hśn myndi hiklķtiš segja aš ef um er aš ręša gręšgi séu žessir bónusar ekki af hinu góša.

Lķklega eru flestir sammala sišfręšinni um aš gręšgi sé vond. Hófsemi er öllu betri, ekki satt? En hvernig į žį aš komast aš raun um hvort žetta er gręšgi, og hvaš er įtt viš meš žvķ aš gręšgi sé vond?

Viš žessum spurningum į sišfręšin reyndar svör, en žaš er kannski óžarfi aš rekja žau hér nśna.


Sannleikur hugvķsindanna (eša: Heimspeki įn ašferšar)

Erindi į Hugvķsindažingi 2016 ķ tilefni af śtgįfu į ķslenskri žżšingu į Vķsindabyltingum eftir Thomas Kuhn.

Ég set sem titil į žetta erindi "sannleikur hugvķsindanna" vegna žess aš ég held aš žaš sé žess virši aš skoša žį hugmynd aš ķ hugvķsindum sé sannleikshugtakiš į einhvern hįtt öšru vķsi ķ ešli sķnu en žaš er ķ raunvķsindum - eša beri aš skilja žaš į annan hįtt en ķ raunvķsindum. En ég vil taka fram aš ég er ekki į nokkurn hįtt aš hafna sannleikshugtaki raunvķsindanna. Ég er ekki heldur aš halda žvķ fram, aš ķ raunvķsindunum sé žrįtt fyrir allt engan sannleika aš finna og aš allt sé afstętt og spurning um tślkanir.

Ég held aš žetta eigi viš um heimspeki Kuhns, og kannski gęti žaš veriš undirtitill į žessu erindi, hvers konar heimspeki er aš finna ķ žessari bók? Ég er semsagt aš hafna žvķ aš heimspeki Kuhns   feli ķ sér aš sannleikurinn skipti ekki mįli. Žvert į móti held ég aš hann sé ķ žessari bók aš leiša okkur ķ allan sannleika um vķsindin. En hann gerir žaš ekki į vķsindalegan hįtt, og žess vegna hefur hann kannski stundum veriš sakašur um afstęšishyggju.

En ef hann segir ekki sannleikann į vķsindalegan hįtt, hvernig fer hann žį aš žvķ? Og er yfirleitt hęgt aš segja sannleikann öšru vķsi en į vķsindalegan hįtt?

Jį, žaš er hęgt, og žaš sem er kannski mikilvęgara er aš žaš er lķka hęgt aš segja hann į vķsindalegan hįtt. Punkturinn hérna er semsagt sį (kannski engin višmišaskipti svosem) aš žaš séu mismunandi leišir fęrar aš sannleikanum og aš žęr žurfi ekki endilega aš śtiloka hver ašra.

Restinni af žessu erindi er sķšan ętlaš aš śtskżra žetta. Ég ętla ekki aš hafna neinu, ķ sjįlfu sér, og ekki sannfęra ykkur um neitt. Ég stefni ekki aš višmišaskiptum, og žaš er kannski ekki bara sagt til aš vera snišugur, heldur er žaš jś ķ ešli višmišaskipta aš žaš er ekki hęgt aš įkveša aš hafa žau. Žaš er ekki hęgt aš smķša nżtt višmiš eins og mašur smķšar nżja kenningu, heldur kemur višmišiš fram, sprettur śr kreppu, śr naušsyn sem er ekki fyrirfram skilgreind.

Višmišaskipti fara žvķ ekki žannig fram, aš rķkjandi višmiš sé skilgreint og kerfisbundiš einangraš og sķšan hafnaš meš rökum, og sķšan lagašar fram teikningar aš hinu nżja višmiši og žaš stutt rökum sem er ętlaš aš sżna fram į aš žaš sé óhugsandi aš hafna žvķ.

Žannig mį kannski segja aš višmišaskipti séu órökrétt, aš minnsta kosti svona fyrirfram, žótt viš gętum lķklega tekiš Hegel į žetta og sagt aš rökvķsin ķ višmišaskiptunum verši okkur fyrst ljós žegar žau eru um garš gengin. Og aš hśn, ž.e.as. rökvķsin, hreinlega geti ekki oršiš ljós fyrr en eftir į.

Žannig aš ef ég hef žarna skiliš Kuhn rétt žį er kannski ekki aš furša žótt żmsir hafi oršiš til aš lķta į heimspeki hans sem afstęšishyggju. Sérstaklega kannski vegna žess aš žaš er mjög algengt, held ég, aš rannsaka Kuhn meš žvķ aš bera hann saman viš Popper. Ég er viss um aš žaš hafa veriš skrifašar óteljandi ritgeršir ķ vķsindaheimspekikśrsum um žį tvo, hvaš žeir eiga sameiginlegt og hvaš er ólķkt meš žeim.

Sjįlfur hef ég aš minnsta kosti skrifaš eina slķka ritgerš.

Og eins og žiš vitiš vildi Popper segja okkur hvernig vķsindin eigi aš virka. Hvaš žurfi til aš kenning geti talist vķsindaleg. Hann bjó semsagt til kerfisbundna, röklega skilgreiningu į vķsindum. Žannig śtskżrši hann fyrir okkur hvernig viš getum vitaš hvort kenning er sönn vķsindakenning.

En eins og Eyja bendir į ķ innganginum sķnum aš žżšingunni žį er žaš mat "Kuhns aš sannleikurinn sé ekki žaš sem vķsindamenn leita sérstaklega aš" - bls. 19. Žannig aš spurning Kuhns er ekki hvernig eiga vķsindin aš virka til aš leiša sannleikann ķ ljós? Hann er ekki aš segja okkur hvaš žurfi til til aš kenning eša starfsemi geti talist vķsindalegt. Spurning Kuhns er frekar um skilning:

Hvernig eigum viš aš skilja vķsindin, og žį bęši vķsindakenningar og vķsindastarf?

Žannig aš ég held aš svariš viš spurningunni minni ķ byrjun, hvers konar heimspeki er heimspeki Kuhns? sé aš žetta er tślkunarfręši, hermenśtķk. Af hverju held ég žaš? Hver eru rök mķn fyrir žvķ?

Ég ętla ekki aš opna bókina og taka tilvitnanir og śtskżra žannig fyrir ykkur aš ég hafi rétt fyrir mér. Ég ętla aš śtskżra žennan skilning minn į heimspeki Kuhns meš žvķ einu aš segja aš allur minni skilningur į heimspeki, mitt heimspekivišmiš, svo mašur tali nś Kuhnķskt, er tślkunarfręši Gadamers.

Meš žvķ aš afhjśpa žetta leyndarmįl get ég byrjaš aš tala um sannleikshugtakiš hjį Kuhn į žaš sem mér finnst vera frjįlslegri hįtt. Og žiš vitiš žį kannski lķka betur hvers vegna ég er aš halda fram žvķ sem ég held fram.

Gadamer hefur mikiš fjallaš um sannleikshugtakiš eins og žaš virkar ķ hugvķsindum, og aš minnsta kosti skrifaš eina ritgerš sem beinlķnis heitir sannleikur hugvķsindanna - og ég stal titlinum į erindiš mitt žannig frį honum. Og ég held aš žaš sé mikilvęgt aš lķta į žessa bók Kuhns ekki sem raunvķsindi heldur sem hugvķsindi.

Ég er ekki aš leita svara hjį Kuhn um žaš hvort og hvernig vķsindin séu leišin til sannleikans. Viš getum lesiš hann og greint hann og žannig fengiš aš vita sannleikann um vķsindin. Sķšan vķsaš ķ hann sem authority. En mig langar til aš stķga śt fyrir žann ramma og hafa žetta frekar spurningu um žaš hvernig hann leišir ķ ljós sannleikann um vķsindin.

Žannig held ég aš viš getum ašeins nįlgast skilning į žessu meš sannleikann ķ hugvķsindum. Reyndar held ég aš viš ęttum aš hętta aš tala um hugvķsindi og tala bara um heimspeki. Heimspeki er ekki vķsindi. Og žaš er gott, vegna žess aš einmitt žess vegna getur heimspekin stašiš utan viš vķsindin og veitt okkur skilning į žeim, afhjśpaš sannleikann um žau, og žaš er einmitt žaš sem Kuhn gerši svo rękilega meš žessari bók.

Ég ętla aš leyfa mér aš nota sjįlfan mig og Kuhn sem dęmi. Um žaš hvernig žetta getur gerst.

Ég las žessa bók fyrst haustiš 1992, žegar ég var aš byrja ķ framhaldsnįmi ķ heimspeki, og žaš var žaš sem mašur myndi kalla mikil upplifun. Jafnvel uppljómun. Hugljómun. Sannleikurinn um vķsindin, sem ég hafši fram aš žvķ aldrei skiliš neitt ķ, kom ķ ljós. Mér fannst ég allt ķ einu skilja hvaš vķsindi eru, og žar meš skildi ég heiminn sem ég lifi ķ žvķ aš žetta er jś heimur sem er fyrst og fremst mótašur af vķsindalegri hugsun.

Ég tek žetta sem dęmi vegna žess aš ég notaši enga fyrirfram skilgreinda ašferš viš aš komast aš sannleikanum. Nema žį bara tungumįliš. Žetta var frekar svona eins og samtal mitt viš Kuhn, žvķ aš fyrst nįttśrulega skildi ég bókina takmarkaš, en sķšan eftir žvķ sem ég hef lesiš hann meira og talaš viš sérstaklega kennarana mķna um hann žį hef ég skiliš hann betur.

Žannig aš mķn vķsindaheimspeki (og heimspeki eins og ég skil hana yfirleitt) er alveg įn allrar ašferšar, ég kann enga heimspekilega ašferš. Og ég held, eins og reyndar mjög margir halda fram, aš Descartes hafi mikiš į samviskunni - og reyndar lķka žeir sem hafa elt hann ķ ašferšartrśnni.

Žaš er stundum, nei, oft, talaš um "sókratķska ašferš". En žaš er bara bull. Sókrates notaši enga ašferš. Hann stundaši heimspeki įn allrar ašferšar. Samt leiddi hann sannleikann ķ ljós, er žaš ekki? Eša viš aš minnsta kosti trśum žvķ aš hann hafi komist ansi nįlęgt žvķ oft.

Viš getum kannski veriš hegelsk aftur og sagt aš viš getum greint ašferš ķ žvķ hvernig Sókrates stundaši sķna heimspeki, viš sjįum žaš eftir į žótt Sókrates hafi sjįlfur aldrei bśiš til fyrirfram ašferš sem hann sķšan beitti. En punkturinn er samt žessi aš Sókrates stundaši heimspeki įn ašferšar.

Og viš tölum alltaf um frummyndakenningu Platóns. Svo segjum viš aš hann hafi hafnaš henni. Ég held aš žarna hafi heimspekihefšin trošiš uppį Plató einhverju skapalóni sem įtti aldrei viš hann. Žessar pęlingar um frummyndirnar voru bara žaš, pęlingar sem uršu til ķ samręšum. Og eins og oft er ķ samręšum žį įttar mašur sig į žvķ, žegar einhver annar segir eitthvaš, aš žaš sem mašur sagši var ekki alveg ... Mašur sį žaš allt ķ einu eitthvaš öšruvķsi. Mašur var ekkert endilega aš hafna žvķ, bara sjį žaš öšru vķsi og hugsa žaš öšruvķsi.

En af hverju viljum viš hafa ašferš? Af žvķ aš viš trśum žvķ sem Descartes sagši okkur aš meš žvķ aš beita ašferš getum viš leitt sannleikann ķ ljós, og ekki öšruvķsi. Mašur getur ekki gert hlutina rétt nema kunna ašferšina.

Og ég er alveg sammįla žvķ. Kuhn er sammįla žvķ. Gadamer er sammįla žvķ.

En kannski er žį punkturinn hérna einfaldlega sį, aš meš žessu er ekki öll sagan sögš. Ég hélt žvķ fram įšan aš Sókrates hafi leitt sannleikann ķ ljós ekki meš žvķ aš nota ašferš heldur einfaldlega ķ samręšu. Og žaš var žannig sem ég komst į snošir um sannleikann um vķsindin, ekki meš žvķ aš beita óhlutbundinni ašferš heldur meš samręšum viš Kuhn og kennarana mķna.

Ég sagši įšan aš ég ętlaši ekki aš fara aš hafna neinu, og ekki sannfęra ykkur um neitt. En ég velti žvķ fyrir mér hvort žessi skapalón sem viš erum oft ķ, eins og til dęmis žetta meš ašferšaržörfina, sé alltaf besta leišin til aš auka okkur skilning, jafnvel komast aš sannleikanum.

Mér hefur til dęmis alltaf fundist eitthvaš skrķtiš viš žaš žegar heimspekingar segjast stunda rannsóknir. Er žaš meš žvķ aš fara ķ rannsóknarhaminn sem heimspekingar tryggja žaš aš žeir geti komist aš sannleikanum? Og svona mįlstofa, eins og žessi, žetta format, eykur žaš lķkurnar į aš viš komumst aš einhverju hérna sem viš getum sagt aš sé sannleikurinn um Kuhn?

Hefši ekki veriš miklu ešlilegra, miklu heimspekilegra, aš einhver Sókrates į mešal okkar fęri aš spyrja okkur spurninga um žaš hvaš vķsindi séu?

Ég meina, hefši žannig óformleg samręša veriš ólķklegri til aš leiša sannleikann ķ ljós heldur en žessi formlega mįlstofa - meš fundarstjóra og allt? Eša er jafnvel žetta form, mįlstofan, lķkleg til aš beinlķnis koma ķ veg fyrir aš viš veršum fyrir žeirri hugljómun sem ég varš fyrir žegar ég las Kuhn ķ fyrsta sinn?

Ég held žaš. Ég held aš žaš hafi aldrei neinn fengiš hugljómun ķ mįlstofu ķ heimspeki.

Ég ętla aš hafa žaš sem nišurstöšu, eša ég ętla aš hętta į žeim punkti, aš Vķsindabyltingar leiši sannleikann um vķsindin ķ ljós og žess vegna sé Kuhn alls ekki afstęšishyggjumašur. En hann beitir ekki hefšbundnum heimspekilegum ašferšum. Og žess vegna finnst okkur hann grunsamlegur, og viš efumst um aš hann geti sagt okkur sannleikann - og žess vegna höldum viš aš hann sé afstęšishyggjumašur.

Hvaš į ég viš meš žvķ aš Kuhn beiti ekki hefšbundnum ašferšum heimspekinnar? Kannski helst žaš, aš ólķkt t.d. Popper er Kuhn ekki aš segja okkur hvernig hlutirnir (ž.e. vķsindin) eigi aš vera. Žetta er ekki žannig heimspeki. En viš hinsvegar teljum kannski aš heimspeki eigi aš vera normatķv, og žaš sem er ekki normatķvt geti ekki talist vera heimspeki. Žannig aš viš reynum sķfellt, og af žvķ spretta kannski allar deilurnar um heimspeki Kuhns, aš finna eitthvaš normatķvt ķ honum. Eša lesa hann į normatķvan hįtt. En textinn streitist į móti vegna žess aš hann er ekki žannig.

Žarna er ég aušvitaš aš segja aš viš eigum aš lesa Kuhn į įkvešinn hįtt. Aš žaš sé til réttur lestur į honum, og aš viš getum komist aš žvķ hvaš hann er aš meina. Og ég er lķka aš segja – kannski frekar – aš žaš sé til vitlaus leiš til aš lesa hann. Aš svo lengi sem viš lesum hann į forsendum hefšbundinnar, normatķvrar heimspeki žį getum viš aldrei geta skiliš hann.

 


Jį, žaš er hęgt aš kenna gagnrżna hugsun

Birtist ķ Kjarnanum ķ september 2013 (held ég)

Ef til er klassķskt, ķslenskt heimspekirit žį hlżtur žaš aš vera greinin sem Pįll Skślason skrifaši fyrir tępum 20 įrum og heitir: Er hęgt aš kenna gagnrżna hugsun?

Žaš ég best veit hefur žessari spurningu ekki enn veriš svaraš afdrįttarlaust. En žaš žarf aš fį svar viš henni žvķ aš undanfarin įr hefur ķ samfélaginu fariš mikiš fyrir kröfu um slķka kennslu į žeim forsendum aš 2007 og hruniš hafi sżnt fram į alvarlegan skort į žessu fyrirbęri, gagnrżninni hugsun. Helst hefur veriš horft til fręšasamfélagsins um aš veita fręšsluna sem žarf. Enn er krafan uppi, sem bendir til aš fręšasamfélagiš hafi ekki brugšist viš meš žeim hętti sem hiš almenna samfélag telur višunandi.

Helsta įstęšan fyrir žvķ aš fręšasamfélagiš hefur ekki brugšist viš er sś, aš žaš er engin eining mešal fręšimanna um žaš hvaš gagnrżnin hugsun er. Ķ fręšasamfélaginu hefur vissulega geisaš mikil umręša og rįšstefnuhald um gagnrżna hugsun og hvaš hśn sé, en žessi umręša hefur enn sem komiš er ekki skilaš neinu nema sjįlfri sér. Žaš er aš segja, ekki hefur fengist nein nišurstaša sem hęgt er aš leggja fram į almennum vettvangi, svona eins og žegar vķsindamenn greina frį žvķ aš žeir hafi fundiš lękningu viš einhverjum sjśkdómi.

Og žaš veršur aš segjast eins og er aš ólķklegt mį telja aš fręšaheimurinn muni nokkurntķma leggja fram slķka nišurstöšu. Žvķ muni kröfu samfélagsins um gagnrżna hugsun aldrei verša svaraš į žann hįtt sem samfélagiš vęntir. Meginįstęšan fyrir žessari kannski dapurlegu įlyktun er sś, aš ķ fręšaheiminum er umręša hinn eiginlegi veruleiki. Žess vegna er umręšan žaš eina sem fręšaheimurinn getur “framleitt” (sem reyndar er hįlfgert skammaryrši ķ fręšaheiminum), en žaš sem krafan ķ samfélaginu er um er eitthvaš įžreifanlegra en umręša.

Žessu til višbótar žarf aš nefna aš žegar umręša um gagnrżna hugsun fer fram į almennum vettvangi viršist fręšasamfélagiš ekki fęrt um aš męta til žįtttöku. Ég veit ekki hvers vegna, en lķklegast eru “tungumįlaöršugleikar” skżringin. Žaš er aš segja, fręšasamfélagiš hreinlega skilur ekki oršfęri hins almenna vettvangs og į hinum almenna vettvangi hljómar oršfęri fręšasamfélagsins eins og latķna. Meš oršalagi fręšanna myndi mašur segja aš žarna sé um aš ręša tvö ólķk mįlspil.

Um daginn var ég į fundi žar sem sišfręšingar fjöllušu um fagiš sitt og mešal annars um möguleika į kennslu ķ sišfręši og hvernig hęgt vęri aš hagnżta sišfręši. Hvort tveggja efni um žaš hvernig fręšin tengjast umhverfi sķnu. Fręšingarnir eyddu žar töluveršu pśšri ķ aš segja frį žvķ hvaš hugmyndir og vęntingar almennings til sišfręšinnar vęru oft kjįnalegar og byggšar į miklum misskilningi. Aš einhverju leyti var žarna um aš ręša gamla, góša menntahrokann, en kannski var žetta žó frekar einhverskonar varnarvišbragš sišfręšinnar meš žaš aš markmiši aš tryggja sjįlfsforręši hennar.

En ef aš į aš vera hęgt aš kenna gagnrżna hugsun ķ skólum, eins og krafa samfélagsins hljóšar upp į, žarf umręša fręšasamfélagsins um hana aš skila einhverju meira en sjįlfri sér. Fyrsta skrefiš ķ įttina aš žvķ er aš umręšan verši opnari fyrir žvķ sem ašrir en fręšingarnir sjįlfir hafa fram aš fęra – aš fręšingarnir verši opnari fyrir öšru mįlspili en sķnu eigin, og fari ekki strax ķ vörn fyrir žaš.

Hér aš ofan var minnst į vķsindamenn. Kannski liggur svariš viš kröfunni um gagnrżna hugsun, og kennslu ķ henni, ķ vķsindalegri hugsun. Viš vitum hvernig vķsindaleg hugsun er. Allir hugvķsindamenn hljóta aš samžykkja aš vķsindaleg hugsun sé gagnrżnin (žeir munu reyndar benda į aš hśn geti ekki gagnrżnt sjįlfa sig) og hśn er sannarlega kennd ķ skólum.

Er žį svariš viš spurningu Pįls einfaldlega jį, žaš er hęgt aš kenna gagnrżna hugsun, og svariš viš kröfu samfélagsins um aukna gagnrżna hugsun einfaldlega aš žaš žurfi aš auka kennslu ķ vķsindalegri hugsun?

Žaš er aš minnsta kosti tillaga. Jafnvel efni ķ rįšstefnu.

Tengill į grein Pįls Skślasonar:

https://gagnryninhugsun.hi.is/?p=1234

 


Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband